Zvonko Bogdan: Tiho, noći

Tiho, noći, moje zlato spava
Za glavom joj od bisera grana
A na grani ko da nešto bruji
To su pali sićani slavuji

Žice predu od svilena glasa
Otkali joj duvak do pojasa
Pokrili joj i lice i grudi
Da se moje sunce ne probudi