Zlatni Dukati: Svirci moji
tek je ponoć tu,
svirajte mi polagano,
ne budite nju.
Ne ljubim je zbog imanja,
ne proklinjem zbog čekanja,
pustit ću je neka sanja,
lijepa je u snu.
Svirci moji još je rano,
tek je prošlo tri,
još je noć pod jorgovanom,
zbogom ljubavi.
Ne ljubim je zbog imanja,
ne proklinjem zbog čekanja,
pustit ću je neka sanja,
lijepa je u snu.
Svirci moji valja poći,
i noć ima kraj,
možda zorom griješni ljudi,
odlaze u raj.
Ne ljubim je zbog imanja,
ne proklinjem zbog čekanja,
pustit ću je neka sanja,
lijepa je u snu
Post new comment