Zlatni Dukati: Ne dirajte mi ravnicu
nemojte ništa pitati,
neka suze tiho teku,
pa će manje boljeti.
Ne dirajte mi večeras,
uspomenu u meni,
ne dirajte mi ravnicu,
jer ja ću se vratiti.
Još u sebi čujem majku,
kako tužna govori,
kad se jednom vratiš sine,
ja ću te čekati.
Ne dirajte mi večeras,
uspomenu u meni,
ne dirajte mi ravnicu,
jer ja ću se vratiti.
Mene zovu moja polja,
mene zovu tambure,
prije nego sklopim oči,
da još jednom vidim sve.
Ne dirajte mi večeras,
uspomenu u meni,
ne dirajte mi ravnicu,
jer ja ću se vratiti
Post new comment