Vlatka Pokos: Na dohvat ruke
dugo gradili da traje
u vodu palo je
I sve što smo mukom stekli
snagom koju ljubav daje
za mene malo je
I to što sada prazna
postajem polako
dovoljna je kazna
I treba mi tako
kad pomislim da mogu sama
bez pola muke
uvijek shvatim na kraju
da je sve što trebam
bilo baš tu na dohvat ruke
I da mi ruku pružiš
podnjela bi svašta
bar toliko me znaš
Ali nikad nisi bio
onaj koji prašta
prevaru i laž
I to što sada prazna
postajem polako
dovoljna je kazna
Kad pomislim da mogu sama
bez pola muke
uvijek shvatim na kraju
da je sve što trebam
bilo baš tu na dohvat ruke
Kad pomislim da mogu sama
bez pola muke
uvijek shvatim na kraju
da je sve što trebam
bilo baš tu na dohvat ruke
Dodaj novi sadržaj