Toše Proeski: Poljsko cvijeće
i ljube se svi,
kao kad si moja bila ti.
Nekom drugom božur cvijeta,
na mom srcu si,
i jedina i prokleta ti.
Poljsko cvijeće
nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti.
Kamo sreće
da te oči ne vide,
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi.
Poljsko cvijeće
nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti.
Kamo sreće
da te oči ne vide,
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi.
Lako mi je zakleti se
u krv i u čast,
al podkleknem kad se sjetim nas.
Suza žene često krene,
al nebo zapiše
samo kad muškarac zaplače.
Poljsko cvijeće
nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti.
Kamo sreće
da te oči ne vide,
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi.
Poljsko cvijeće
nek me mladog pokrije,
nek mi dušu ljube oblaci
kad me nećeš ti.
Kamo sreće
da te oči ne vide,
ne bih znao da su poljupci
tuđi po tebi
Dodaj novi sadržaj