al' nema tih para
da se isprdnem iz ovog čmara,
od ekipe i atmosfere šta me stavila u tažak položaj
da proučavan pravila.
U šumi od betona di svi čekamo premije,
grintaviji od Jeremije,
kroz život nas vode kemije,
i sve je crno, bijelo ili zeleno, jebate led,
šta sve nećemo učinit za dovest se u red.
Toliko se trudimo za pronać spas, ostaćemo trudni.
Tu je malo zabave za nas.
Tu je malo šta vridnije od pišljiva boba,
sve je potrošna roba.
'Ko voli, nek izvoli i nek proba,
puno šarenih bombona ustvari jedemo govna.
A di je istina?
Prikrivena, ušivena u pergamentima bez imena.
Okovana u lance birokracije,
zaboravljena u labirintima racionalizacije.
Zbog paleži, cenzure i transkripcije, duhovne policije,
živimo u svitu laži i fikcije,
a guzonje iz lože nas svako malo lože,
rob voli bit rob drugacije ne može.
Ja sam nervozan i prazan, stari splitski spazam.
Da li je pojava božjeg sina vrijednija od eksploatacije monstruma cenzure i medija?
Da li su zaista vidjeli božjeg sina,
ili tu ima nešto što skriva se vješto. Zaista, kakve će biti mase,
kad je nekima stalo da zna se malo.
Možda nikada nećemo ni znati i samo ćemo ratovat i patit
dok ce vragovi krasti.
Zato živimo do pola, puni straha i vjere, i skrivenog bola.
U blatu materije i privatizacije,
topovsko meso na bedemu šta dili civilizacije.
Daleko od boga, daleko od istine,
takvo je vrime, moderno je bit bez vrline.
I eto, grad nam postaje geto,
ništa nam nije sveto
al doće ljeto pa će sve to na trenutak biti u redu,
i poredak stvari, stari, ja ću zavarit.
U kavezu slučaja i eksperimenata slobodna duša
je virus u programu društva.
Samo sam uteg na vagi univerzuma,
na njoj balansira ravnoteža mog uma.
Skeptičnost me vezala za iskustva,
ne želim bit artikal na štandu potrošačkog društva.
I šta sam usrid svemira?
Nemam mira noćima
dok mi smisao egzistencije nestaje pred očima,
čini se, samo šeprtlja u očima ispravnih i ispranih
dok nam priti 84, sve je super, hvataj let,
zajaši internet
i hrli u vrli novi svijet.
Puši u balon pun informacija,
napetost raste al to je demokracija
i nema straha jer rođena je nacija,
novo igralište svjetskih korporacija.
Igra se zove ugrabi svoj komad kolača,
prodaj i stavove ako se dobro plaća i biraj šta ćeš: Budu, Allaha il' Krista,
il si ateista,
stvar je ista sve dok si materijalista.
Standard površne mode,
kako dođe, tako ode,
masu seksa bez kompleksa
s puno some i keksa.
Kemija, igračke i žene okreću svijet,
uključi se il isključi
ali uvik prati svoju svijest
i slobodno biraj - komercijala ili budala,
žrtva na oltaru tudih ili vlastitih ideala...
Posted in
