Petar Grašo: Jedina
Svaki dan je osuda, najgora
Prstima, kosu sam ti češljao
Tvojim tijelom veslao, noćima
Nisam se smijao, ne pamtim otkad
S društvom opijao, osjećao mlad
I oni mi govore, da nisi vrijedna ti
Šta živim jadno i bijedno
I bježim od sebe i njih
Žalite me drugovi, prijatelji najbolji
Jer me ona ne voli, jer me ona ne voli
Žalite me moji svi, prijatelji najbolji
Jer ako neću biti njen, neka umrem isti tren
Umrem nevoljen
I jedina, još te ima posvuda
I svaki dan je osuda, najgora
Nisam se smijao, ne pamtim otkad
S društvom opijao, osjećao mlad
I oni mi govore, da nisi vrijedna ti
Šta živim jadno i bijedno
I bježim od sebe i njih
Post new comment