Oliver Dragojević: Našoj ljubavi je kraj
nemirne ruke sjene su bez sna
za ovim stolom tebe više nema
a čašu nismo ispili do dna
Cvijeće u vazi, miris tvoga tijela
kud god da krenem osjećam ga ja
uzalud čeka postelja me bijela
kad tebe nema, nema mirnog sna
Našoj ljubavi je kraj
jer te drugi meni sad ukrade
našoj ljubavi je kraj
ovo srce više nema nade
mrtvo cvijeće, pusti stol
ti si donijela mi bol
nijemo nebo, prazan stan
ti si odnijela mi dan
ti si bila lažni sjaj
našoj ljubavi je kraj
Ljubavlju svojom gradio sam za te
utvrdu nježnu punu toplog sna
u njoj sam htio godine i sate
provesti s tobom da te ljubim ja
Dodaj novi sadržaj