Miroslav Škoro: Rastanak
Kad traži put u kasni sat
Svatih koje kad ime je rekla
Oprosti, nisam ti prepozno glas
Veli mi, davno sam znala
Mi smo na staklu tek topli dah
Nemam još puno, al i to bi dala
Da te bar jednom ugledam
Poznato zvono i stan
Vrata otvorih sam
A tamo sjene tek oči njene
I strah na licu umorne žene
Rekla je odlazim, ovo je rastanak
Moram te i ovaj put ostavit
Al mojom voljom to neće bit
Tišina moj je prijatelj stari
A riječ drag i rijedak gost
Redam slike ko cvijet u herbarij
Mislim na nju i prolaznost
Ne gledam nikad u dlan
Ponekad pobjeći znam
Od sitnih stvari i od žamora
Do ploče hladnog mramora
Rekla je odlazim, ovo je rastanak
Moram te i ovaj put ostavit
Rekla je odlazim, ovo je rastanak
Moram te i zadnji put ostavit
Al mojom voljom to neće bit
Znam, tvojom voljom to neće bit
Dodaj novi sadržaj