Mate Mišo Kovač: Noćas ćemo zemlji ko materi reći
i drace i svice iz naseg đardina
tisuću sinova, razbacani skoji
i tisuće kćeri gromača i stina
Noćas ćemo zemlji ko materi reći
nosimo iz grozjem srce u kaseti
i za svake će loze, krv rumena teći
a pisma će sama poći po kaleti
Rasti zemljo, pukni stino,
Kucaj srce materino
Šumi more, suzo slana,
Trajnaninaninanaanaaa
Dalmacijo zemljo, maslinova grano
Dalmacijo zemljo, kamena i smilja
O zlati mi veslo, kad ustanem rano
Obala je tvoja o sunčanih milja
Do kamena zemlji, narasti će plima
Sinovi i kćeri ribari težaci
A za one drage, kojih vise nima
Donit ćemo vijenac pa u more bacit
Post new comment