Marko Perković Thompson: Ne pitaj mene


Izgubija sam vrime, previše sam htio
Pobjeće i mjesec, suviše san snio

Sad mi zora često, pogledava oči
A što joj kradem vrime u njenoj samoći

Čujem kako nekad jecaju planine
Pođem njima kad se zaželim tišine

Nepitajte ništa sa kamena dušu
Jer vjetrovi sada neki drugi pušu

A šta će ti život kad puteve mjenjaš
Bolje da umreš nego da se predaš

Ne pitaj mene
Meni sada srce vene
Dođe mi da se predam
Kad oko sebe gledam
Ne pitaj mene
Meni sada srce vene
Vene mi usred grudi
Vene zbog dragih ljudi
Ne pitaj mene

Izgubili smo vrime, previše smo tili
A se barem nismo kao zmije krili

Mi smo narod jedan, podjednako vrijedan
Bez ljubavi gladan, bez radosti žedan

A šta će ti život kad puteve mjenjaš
Bolje da umreš nego da se predaš

Dodaj novi sadržaj

Tvoja e-mail adresa neće biti prikazana ostalim ljudima
  • Allowed HTML tags: <a> <b> <i> <u> <em> <strong> <cite> <code> <ul> <ol> <li> <dl> <dt> <dd>
  • Ovaj sadržaj biti će objavljen tek nakon što ga administrator pogleda.
    • Nije dozvoljeno pisati neistinite informacije
    • Klikom na gumb "Dodaj sadržaj" dajete nam pravo da objavimo vaš tekst na ovim stranicama ali i da ga koristimo u bilo koje svrhe bez traženja vašeg dopuštenja i jamčite da je ovo što ste napisali vaše autorsko djelo, tj. da nije napisano od strane neke druge osobe i preneseno ovdje bez njezina dopuštenja

More information about formatting options

Početna