Marko Perković Thompson: Duh ratnika
Ej, ratniče, umornog koraka
Odavno se ovdje boj ne bije
Zašto kao duh ovuda lutaš
Ja sam duša hrvatskih ratnika
Domovinu tražim i stijeg što se vije
I mojom je krvlju ona natopljena
A duša nema mira - traži je
Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidiš ti
Domovina koju smo svi snili
Za njenu slobodu krv si svoju dao
I tisućljetni san je stvarnost postao
Ne poznajem je takvu i tužna mi se čini
U snovima je mojim ponosna i lijepa
A gdje su joj junaci i sinovi vrli
A gdje vrednote za koje smo mrili
Ej, ratniče, te Hrvatske nema
Čim propupa snašle je nevolje
Podigle se sile tame
Udarile na krunu i prijestolje
Uvjek je bilo i uvjek će biti
Onih što će dušu vragu prodati
A vi zato bdijte jer morate bditi
Domovini ponos vratiti
Sve bi dao da je vidim
Ponosnu ilijepu ko u snovima
Sve bi dao da je vidim
I opet bi spreman stao
Svoj bi život dao
Ja sam duša hrvatskih ratnika
Domovinu tražim i stijeg što se vije
I mojom je krvlju ona natopljena
A duša nema mira - traži je
Dodaj novi sadržaj