Luka Nižetić: Ponekad poželim
na lice stavi smijeh
a ja ću doći po tebe
kad krene ova noć
tisuću koraka za dvoje
zapleši sa mnom ovaj ples
U ponoć zvoni sat
nježna i lagana ko svila
zaustavljaš mi dah
neću ti reći jer već znaš
e kad bih mogao
sad bih poletio bez krila
dok plešeš sa mnom ovaj ples
Ponekad poželim da te stavim u njedra
i da zaboravim koji je dan i gdje sam
ponekad pomislim, tako blizu je sreća
dok plešeš sa mnom ovaj ples
Nad morem mjesec mlad
u oči skupila si zvijezde
ko nikad do sad
srce mi šalje dobru vijest
e kad bih mogao
sad bih zaustavio vrijeme
Dodaj novi sadržaj