Lana Jurčević: Kao prah
pod svojom kožom skrivam te.
Osjećaš li toplinu tu,
koju noćas sam ti poslala u snu.
Tvoje oči su daleke
kao more beskrajne.
Tu osjećam da je moj dom
tu gdje dolje žive samo po svom.
Kad bi se prosulo
kao prah po mojim rukama.
Vjetar sjevera postao bi moja vodilja,
kao kiša proljetna što lice umiva,
sunce, oblak šta nas razdvaja.
I kako ja sama znam
ne pitaj me sad.
Ljubav daje svijetlost,
daje novi sjaj
Tu osjećam da je moj dom
tu gdje dolje žive samo po svom
Dodaj novi sadržaj