Josipa Lisac: Kapetane moj
i proklinjat' sreću koju more nosi,
darujuć' mu puste i besane noći,
gdje mi tuga plete svud srebro po kosi.
Kapetane moj
Znam, tebi je more prva ljubav bila,
a ja sam tek bljesak značila u mraku,
da bih kad se magla ispred broda digla
ostala ko pjena na njegovu tragu.
Kapetane moj
I starim tako sama od broda do broda
u želji da te zagrlim, izljubim,
iako dobro znadem da svakim te danom
sa brazdom broda nepovratno gubim...
Kapetane moj
Al' kad se bez želja doma k meni vratiš,
toj posljednjoj luci, što te mirno čeka,
ni spaziti nećeš da uz tebe nije
ona mlada žena, već starica neka...
Kapetane moj
Post new comment