Đorđe Balašević: Slovenska
Zašto, ko da zna, al' to sam jutro dočekao umoran
K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teškim, olovnim
I video svet sakriven iza zlatnih oblaka
Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin
Nek' mi ne drže govore, nek' drugom pletu lovore
Ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu
O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
I nemoj crnoj ptici da me daš
O, ne, ne brini, proći će za tren
Ja sam samo malo lud i zaljubljen
U mojim venama davni sever samuje
I ja ponekad ne znam šta mu je
Što luduje, od sreće tugu tka
Moja prosta duša slovenska
Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali
Gde je tome kraj? Za kog' su, tako dubok zdenac, kopali
Zašto se sve to dešava, da l' čovek išta rešava
Il' smo samo tu zbog ravnoteže među zvezdama
O, zagrli me sad, jako, najbolje što znaš
I nemoj crnoj ptici da me daš
Ma, ne, ne brini, proći će za tren
Ja sam samo malo lud i zaljubljen
U mojim venama davni sever samuje
I ja ponekad ne znam šta mu je
Što luduje, od sreće tugu tka
Moja prosta duša slovenska
Moja prosta duša slovenska
Moja prosta duša slovenska
Dodaj novi sadržaj