Đorđe Balašević: Panonski mornar
Gledam tako, a u duši lom
Tu je nekad, kažu knjige, bilo more
Čekalo me, pa presušilo
Rođeni sam moreplovac, k’o Magelan
Il’ još bolje k’o admiral Kuk
U ravnici usred njiva, gubim elan
Nasukan u žitu morski vuk
Mog mora nema i ne znam šta da radim
Moj stari kaze da ni Dunav nije loš
Mog mora nema, al’ ja živim u nadi
Da, možda, ipak negde srešćemo se još
Život mi je, zato, gorak kao tonik
Tuga moja bez kraja i dna
Al’ na sreću tu je mesec, svetionik
Vodi me kroz plave vode sna
O, gde baš mene da tako nešto snađe
Ovo je priča i za suze i za smeh
Poneki mornar možda ostane bez lađe
Ali bez mora to je izuzetan peh
Mog mora nema i ne znam šta da radim
Moj stari kaze da ni Dunav nije loš
Mog mora nema al’ ja živim u nadi
Da možda ipak negde srešćemo se još
O, gde baš mene da tako nešto snađe
Ovo je priča i za suze i za smeh
Poneki mornar možda ostane bez lađe
Ali bez mora to je izuzetan peh
Dodaj novi sadržaj