Datum rođenja: 11. svibnja 1953.
Mjesto rođenja: Novi Sad, Vojvodina
Nadimak: Đole

Biografija

Đorđe Balašević je poznati balkanski tekstopisac, kompozitor i pjevač godine u više navrata. Inače najbolji svjetski pjevač balada gdje svaka pjesma ima jako veliko značenje širokom broju slušatelja i emocionalno djeluje na njih.

Đorđe je ime dobio međusobnim kompromisom majke, koja je željela da se zove Zoran, i djeda, koji je želio da se zove prema njemu Đoka. Sam Đole kaže da nije sretan tim imenom ali je već navikao na njega. Smatra da je imao uzbudljivo i sjajno djetinjstvo, te navodi da je veliku ulogu u njegovom djetinjstvu imao Dunav koji je do danas ostao njegova velika ljubav. Pošto je bio sin jedinac te pošto mu je majka Veronika Elvira Matilda Dolenec bila mađarica i bila katolkinja tada je Đole dobivao mnogo darova za svaki blagdan. Djed Đuro Dolenec i baka Ilona s majčine strane obasipavali su ga darovima za vrijeme njihovih blagdana dok su djed Baloš i baka Milanka sa tatine strane darivali ga također koliko su mogli.

Pohađao je gimnaziju iz koje je bio izbačen radi nestašnog ponašanja u to vrijeme i radi odlazaka na Dunav onda kada je trebao biti u školi. Tu je gimnaziju završio te upisao fakultet koji ipak nije završio radi glazbene karijere. Inače još kao srednjoškolac nije volio čitati baš knjige koje je morao čitati ali je na preporuku majke čitao puno druge poezije i time je bogatio svoj nadareni vokabular koji je poslije pokazao u svojim pjesmama.

Prva pjesma koju je napisao je bila "Otkud muva". Nakon toga 1977. godine pristupio je zajedno s prijateljem akustičnoj grupi pod nazivom Žetva s kojom je snimio pjesmu U razdeljak te ljubim. Nakon raspada te skupine osniva Rani Mraz. S tim je bendom ostvario neke današnje hitove poput Moja Prva ljubav i "Računajte na nas"- pjesmu koja postaje generacijskom himnom.

Nakon toga Đorđe odlučuje napustiti Rani Mraz te osniva grupu "Riblja Čorba" s kojom radi neke singl hitove kao što su "Sve je dobro kad se dobro svrši", Mnogo mi znači to, Neki novi klinci i Drago mi je zbog mog starog. Tako 1979. godine on zajedno s Biljanom Krstić nastupa po bivšoj Jugoslaviji te ih prate Neoplani- bend za koje je on pisao i neke tekstove. Poznat je posao po tome da između pjesama drži monologe na neke teme poput susreta s vozačem Porschea na beogradskom trgu Slavija te proširena verzija pjesme Snaša na salaša koja je također i humorističnog karaktera. 1979. godine okuplja brojne ljude na velikim koncertima. Također je u to vrijeme napisao i dao pjesmu Zdravku Ćoliću pod nazivom "Zbog tebe" i svoje neke pjesme kao što je slavna Odlazi cirkus.

1982. godine objavljuje svoj album "Pub" kojime započinje njegov uspon i njegova samostalna karijera. Na tom albumu se nalaze hitovi poput Lepa protina kći, Ratnik paorskog srca, Boža zvani pub, Pesma o jednom petlu. 1983. godine objavljuje svoj album Celovečernji the kid na kojem se nalaze budući hitovi poput Badnje veče, Olivera, Slovenska, Al’ se nekad dobro jelo.

Pjesma koju je stvorio prije rata, koja se nažalost nije obistinila, uz pomoć djece u vrtiću pod nazivom "Samo da rata ne bude". Nakon toga slijedi album "Pantha Rei" na kojem je hit pjesma "Soliter" kojom objašnjava trenutno političko stanje u tadašnjoj državi. Nakon njega slijedi album "Tri posleratna druga" kojeg je napravio uz pomoć veliki tadašnjih glazbenika: Dujina, basista; Aleksandara Kravića i glazbenika iz Rijeke, gitarista Elvisa Stanića. Pošto se nije htio odazvati vojnom pozivu njegove su pjesme zabranjene u javnosti da se prikazuju te nije nastupao niti na jednom svom tadašnjem koncertu.


Tek 1993. godine snima svoj sljedeći album "Jedan od onih života" koji izbacuje hit "Ja luzer" ali i pjesmu "Čovek sa mesecom u očima" o ratnim tragedijama o razrušenom gradu Vukovaru. Radi svojih oporbenih govora nije imao previše uspjeha u to vrijeme jer je imao uvijek jaka i čvrsta stajališta koja je iznosio na svojim koncertima. Nakon poduže pauze objavljuje 1996. godine svoj album "Na posletku" koji izbacuje hitove poput "Drvena pesma", "Dođoška", "Regruteska", "Namćor".

Što se tiče Đoletova ljubavnog života i načina na koji je upoznao svoju ženu Oliveru i koju je opisao u svojoj pjesmi Olivera najbolje govori o njemu samom kao takvom te u interviewu je opisuje na ovaj način: "Tada mi se dogodilo nešto čudno dotad sam svim djevojkama, promatrajući ih kako prolaze, zabacuju glavu, sklanjaju šiške s čela, dodavao neke osobine i zaljubljivao se svaki čas da bih mogao napisati pjesmu. Na kraju se sve svodilo na razočaranja jer, kad bi ih upoznao, shvatio bih da sam ih smatrao boljima nego što su bile. Medutim, Olja me sve više uvlačila i što sam je više poznavao, sve više mi se sviđala. Međutim, prisjeća se, Olja je baš kao u pjesmi došla tiho, nezvana, sama i ostala u meni zauvijek. Bila je siromašna studentica iz studentskog doma, reprezentativka u gimnastici. Prije studija živjela je s majkom u Zrenjaninu, doslovce ispod mosta koji je bio ograđen s obje strane, a u Novom Sadu preživljavala je uglavnom skupljajući hranu po samoposlugama kad bi Podravka radila degustacije. Iako su nas novine barem sto puta rastavljale, nikad nismo bili odvojeni dulje od dva dana, osim kad bih imao koncerte daleko od Novog Sada. Ljubav mi se dogodila u doista teškom razdoblju života: majka mi je bila teško bolesna, trebala mi je biti objavljena nova ploča i svi su čekali da to bude nešto loše, bilo je vrijeme da krenem u vojsku. S Oljom sam mogao provoditi sate i sate u razgovoru i šetnji. Kad bih pak otišao nekud bez nje, svako malo bih pomislio - Bože, što mi nedostaje to stvorenje! Zadnje ljeto, pred vojsku, krenuo sam na more. U Umagu sam s recepcije hotela Koralj nazvao Olju i pitao je: Olja, reci mi odmah, hoćeš ili nećeš? Nije stigla ni odgovoriti, a ja sam već sjeo u svoj golf, zaboravio ljetovanje i bez prestanka vozio do Zrenjanina. Od tada se nismo razdvajali."

Također u svom interviewu Balašević opisuje poslijednji rat koji se dogodio na ovim prostorima ovih riječima: "Ja sam čovjek koji može primiti mnogo ljubavi, ali lako osjetim i negativnu energiju. Devedesetih godina na nekim koncertima, iako su prošli posve korektno, nije bilo one kemije, čarolije izmedu mene i publike koju sam ranije uvijek osjetio. Znao sam da nešto nije u redu. Uplašio sam se da bi to moglo loše završiti. Zategnutost je bivala sve očitija, dok jednom u nekom gradu, u podne, pod suncem, uz plavu boju mora, nisam čuo kako meni i mojim muzičarima netko psuje srpsku majku. Jedino što sam znao, da rat nisu započeli moji prijatelji, znanci koje sam sretao putujući po prostorima bivše države, već neki drugi, zbog viših ciljeva, a ja nemam prava govoriti o tome. Kad su počele sve one gužve, poklici, barikade, pokušao sam ostati miran. Znao sam, da su na barikadama uvijek najbrži, nikad najmudriji. Adrenalin u krvi vodio je ljude u ishitrene postupke. Želio sam postupiti ispravno, a to nije bilo lako. Odlučio sam sudjelovati u svemu tome tako što - neću sudjelovati. Karijera mi je potpuno prekinuta. Zato što sam imenom i prezimenom govorio protiv nekih srpskih političara, uslijedili su noćni pozivi, lupanje po prozoru, bušenje guma na automobilu... No, moja obitelj je odlučila da ćemo sve to zajedno izdržati i podržala me u svim mojim postupcima. Pozvali su me u vojsku. Otišao sam odvjetniku i upitao ga, moram li ja ići u tu vojsku i što ako se ne odazovem pozivu. Objasnio mi je da mogu imati velikih problema, završiti u zatvoru. Nisam dugo dvojio - radije u zatvor nego u vojsku. Najviše sam se brinuo za moje cure: hoće li izdržati taj pritisak koji je katkad bio nesnošljiv. Srećom, klinci su u školi bili iznad svega toga, pametniji od svojih roditelja. Jelena i Jovana nikad nisu doživjele bilo kakvu neugodnost u školi. No nakon dvije godine embarga na moju malenkost, bili smo gotovo na rubu egzistencije. Nisam mogao raditi, TV i radijske postaje zatvorile su mi vrata, osim kad su me željeli blatiti. Sve što sam snimao u bivšoj Jugoslaviji, bilo je za Jugoton i sarajevski Diskoton. Ipak znao sam da je to nešto što mora proći i da treba izdržati. Sad nakon svega, prilaze mi ljudi i kažu imao si pravo, a ja uopće nisam želio imati pravo, želio sam da ne dođe do rata i svega zla koji on donosi."


Đorđe Balašević je dobio u životu veliki broj nagrada i priznanja; Oktobarsku nagradu Novog Sada, Nagradu punoljetstva, Estradnu nagradu Jugoslavije, nagradu za literarni doprinos u području estrade na Domanovićevim danima satire, nagradu Todor Manojlović za umjetnički senzibilitet. Također je imenovan i UNESCOvim ambasadorom dobre volje.

Za svoju publika Đole kaže: "Mnogo je ljudi koji vole moje pjesme i oni za mene nisu samo publika. Omogućili su mi da živim od svog talenta, radim ono što volim, u čemu uživam i, na kraju krajeva, da živim od toga."


Šta reći na kraju sve jedino to da je čovjek živuća vječna legenda i zauvijek će ostati jedan od najvećih ako ne i najveći pjevač na Balkanu.

Albumi

Žetva - Rani Mraz razdoblje
U razdeljak te ljubim
Marina
Lagana stvar
Prvi januar
Hej haj baš nas briga
Prva ljubav
Kristifore crni sine
Oprosti mi Katrin
Panonski mornar
Moja draga sad je u Japanu
Ljubio sam snašu na salašu

Mojoj mami umesto maturske slike u izlogu- 1979.
Uvod
Sve je dobro što se dobro svrši
Drago mi je zbog mog starog
Jedan Saša iz voza
Uticaj rođaka na moj životni put
Mnogo mi znači to
Neki novi klinci
Stara pesma
Moj frend ima rock and roll band
Brakolomac
Prodaje se prijatelj
Život je more

Odlazi cirkus- 1980.
Gorka pesma
Nisam bio ja za nju
Menuet
Priča o Vasi Ladačkom
Pa dobro gde si ti
Mirka
O, kako tužnih ljubavi ima
Ostaje mi to što se volimo
Odlazi cirkus

Boža zvani Pub- 1982.
Ilona
Ratnik paorskog srca
Za sve je kriv Toma Sojer
Za treću smenu
Lepa protina kći
Pesma o jednom petlu
Boža zvani pub
Predlog
Na pola puta

Celovečernji the kid- 1983.
Celovečernji the kid
Vi ste jedan običan miš
Svirajte mi jesen stiže dunjo moja
Crni labud
Blues mutne vode
Don francisco long play
Medena vremena
Lunjo
Nikad kao bane
Neko to od gore vidi sve

003- 1985.
Noć kad sam preplivao dunav
Baby blue
Morao sam da se odselim
Bela lađa
Al’ se nekad dobro jelo
Slovenska
Mani me se lepa Nasto
Olivera
Put u središte zemlje
Badnje veče
Samo rata da ne bude

Bezdan- 1986.
Sve je otišlo u Honduras
Virovitica
Ne volim januar
Nema više benda kao Neoplani
Bezdan
Stari orkestar
Narodnjaci
Ne lomite mi bagrenje
Slow motion

Panta Rei- 1988.
Soliter
Neki se rode kraj vode
Oni
Šansona
Ona je volela blues
Jednom su sadili lipu
Starim
Čekajući montenegro expres
Requiem

Tri posleratna druga- 1989.
Sugar Rap
Još jedna pesma o maloj garavoj
Devojka sa čardaš nogama
Čaletova pesma
D- moll
Kad odem
Saputnik
Remorker
O, Bože

Marim ja- 1991.
Čovek za koga se udala Buba Erdeja
Ringišpil
Slabo divanim madžarski
Marim ja
Nevernik
Divlji badem
Citron pesma
Ole Lole
Kako su zli dedaci razbucali

Jedan od onih života- 1993.
Ja luzer
The last march
Krivi smo mi
Posvađana pesma
Dan posle ponedeljka
Portret života mog
Provincijalka
Stari laloški vals
Čovek sa mesecom u očima

Naposletku- 1995.
Naposletku
Dođoška Namćor
Regruteska
Poslednja nevesta
Miholjsko leto
Sin jedinac
Drvena pesma
Uspavanka za dečaka

Devedesete- 1999.
Devedesete
Živeti slobodno
Balkanski tango
Plava balada
Štih na asfaltu
Legeda o gedi gluperdi
Sevdalinka
Kao talas
Nedostaje mi naša ljubav
Naopaka bajka
Dok gori nebo nad Novim Sadom
Mrtvi
Devedesete

Dnevnik starog momka- 2001.
Moja draga je veštica
Budimpeštanski sneg
Još jedan dan bez nje
Narkomanska
Eleonora (na bogojavljensku noć)
Princezo javi se
Jablani tuze jalovi
Ljerka (korzo)
Noć kad je tisa nadošla
Salenađ
Malecka
Lakonoga

Rani Mraz- 2004.
Aco- braco
Bože, bože
Čivutski vrt
Galicia
Ja vas, kanda, znam
Kao rani mraz
Kere varošanke
Lađarska serenada
Maliganska
Pred zadnji sneg
Priča o Vasi Ladačkom
Pričica o Vasi Ladačkom
Tvoj neko

Slike

Video