Danijela Martinović: Virus
između dlanova
miriše opet sveta nedjelja
iz tuđih stanova
A ja pod ovim nebom prvi put
ko noćna smrt
za dah il' dva, za riječ ko lijek
ponos gubim zauvijek
Ti si mi prvi virus u krvi
zbog tebe zdrava opet bolujem
ti si mi prvi virus u krvi
od tebe odlazim, a znam
da ti pripadam
Hajde, bar jednom, dušo, budi fer
i priznaj da si njen
i budi covjek, nemoj biti zvijer
idi ko prijatelj
Jer ja sa tobom više ne igram
igre bez granica
za nju si jos briljant i broš
a meni kriva stanica
Post new comment