Danijela Martinović: I po svijetlu i po mraku

Trebam sobu ja sa pogledom
na lažljive oči tvoje
pa da u njoj dane potrošim
i sve želje puste moje

Mozda dođeš, kad ti dođe
kada sve te jednom prođe
i po svijetlu i po mraku
bar da poželiš noć mi laku

Prelazi ti to u naviku
da koračaš mi kroz snove
kad te danju nema barem
da noću šalješ blagoslove

Kad te danju nema barem
da noću šalješ blagoslove