Danijela Martinović i Kemal Monteno: Ovako ne mogu dalje
na usnama vrelinu ljeta
srce je moje vrh ledenog brijega
tu je puno dušo padalo snijega
Ko malo vode na dlanu
čuvam te i svaku tvoju manu
moja je ljubav, brod što ne tone
poljupci moji, za tebe zvone
Ovako ne mogu dalje
O Bože moj što mi je(ga) šalješ
što cu sa njom(njim)
ma nije mi ljubav pala s marsa
moj je život pusta farsa
ja mu ne dam, da upozna bol
Ti si bar cura sa juga
ti znaš da je bonaca tuga
ja sam star i val što ne pjeni
dosada i svojoj sjeni
Kad si tu sve grmi i sjeva
u meni sve pleše i pjeva
ti imaš ljubavi, za pola svijeta
a sreća voli sa tugom da šeta
Post new comment