Damir Urban: Govorim u snu


U gradu smiješnoga lica sami padamo
Svatko na drugom kraju svijeta
Zapetljanih tijela umor skrivamo

Koliko potrošenih priča, pune ulice papira
Pokidanih istina
Snovima trošili smo ceste
I ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli

Miris prve jeseni...
Kroz otrovane noći kad je sjećanje na straži,
Ja ne prolazim...
Tada vagoni puni srebra ni rijeke zlatnog praha
Neće jutro potkupiti,
A vjetar nosi na lakim usnama
Miris prve jeseni

Ooo, govorim u snu...

Koliko potrošenih priča, pune ulice papira
Pokidanih istina
Snovima trošili smo ceste
I ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli,
A vjetar nosi na lakim usnama
Miris prve jeseni

Ooo, govorim u snu...


Video

Post new comment

The content of this field is kept private and will not be shown publicly.
  • Allowed HTML tags: <a> <b> <i> <u> <em> <strong> <cite> <code> <ul> <ol> <li> <dl> <dt> <dd>
  • Lines and paragraphs break automatically.

More information about formatting options

Home