Dado Topić: Bajka o ljubavi
Još uvijek slutim neku iskru zanosa
I kao po kazni očekujem Boga
Ko usamljen heroj bez časti i ponosa
I uvijek mi zapne riječ u grlu
Kad požalim sve žrtvovano za tebe
I kao na badnjak kad priželjkuješ čudo
Još ti se nadam i molim za tebe
Ja bi umro za to da te još jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim
I da dogodi se čudo i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad, da te još jednom zavolim
Budim se u svijetu koga mrzim
I do|e mi da spalim iza sebe sve mostove
A kako da obuzdam ovo ludo srce
i otkud mu pravo da kuca samo za tebe
I ne bih više nikad da se rodim
Jer život tek je vreća puna kajanja
Al' ovo malo duše izgori ko' svijeća
Kad shvatiš da i ljubav ima vijek trajanja
Ja bi umro za to da te još jednom zagrlim
da ti pomilujem kosu i da sve zaboravim
I da dogodi se čudo i sve ti oprostim
da sve bude kao nekad, da te još jednom zavolim...
Post new comment