Boris Novković: Prolazi godina


Noć je izgužvana, prazna postelja
Hodnik sna u koji sam se sklonio
Slijedeću još jednom tragom obilja
Miris tebe što je vjetar donio

Prolazi godina, duga, hladna, olovna
Sada znam da je uzaludno
Bez tebe
Pozuda je bol bez trunke milosti

Zbog nje me je vrag po gradu gonio
Do vrata tvoga stana i moje prošlosti
Znaš li zašto, opet nisam zvonio

Dodaj novi sadržaj

Tvoja e-mail adresa neće biti prikazana ostalim ljudima
  • Allowed HTML tags: <a> <b> <i> <u> <em> <strong> <cite> <code> <ul> <ol> <li> <dl> <dt> <dd>
  • Ovaj sadržaj biti će objavljen tek nakon što ga administrator pogleda.
    • Nije dozvoljeno pisati neistinite informacije
    • Klikom na gumb "Dodaj sadržaj" dajete nam pravo da objavimo vaš tekst na ovim stranicama ali i da ga koristimo u bilo koje svrhe bez traženja vašeg dopuštenja i jamčite da je ovo što ste napisali vaše autorsko djelo, tj. da nije napisano od strane neke druge osobe i preneseno ovdje bez njezina dopuštenja

More information about formatting options

Početna