Boris Novković: Prevara
u rodu sa zvijezdama
kroz prste mi promakla vješto
ko pijesak je nestala
Najdraža igračka njena
bila je oduvijek laž
a sada kada je nema
ne treba mi sitina
K'o čašu vina me je popila
a njoj bih sad da nazdravim
ako je bila greška, briga me
ma sto put bih da je ponovim
Za nju je ovaj svijet
bio slijepa ulica
a za mene svaki dan bez nje
još i kao ludnica
A znao sam onda o njoj
sve ono što i sada znam
ali pamet nikada s tim
nista nije imala
Dodaj novi sadržaj