Boris Novković: Nebo boje vanilije
koji nigdje ne staje
palite me ti i mrak
kao nikad ranije
Ulica i mjesečina
dobili su miris vina
laganim koracima
hodamo po oblacima
Tu na tvojim usnama
stotinu je razloga
da mi srce udara
kao bubanj Beatles-a
Otkrij to što krije se
iza tvoga pogleda
nacrtaj pravi put
odavde do beskraja
Noćas si moja plesačica
i gorim kao prskalica
igraju sjene kao nikad prije
pod nebom boje vanilije
Večer nas je dotakla
prstima lopova
ova struja u nama
visokog je napona
Baci stara pravila
kreni prema snovima
tragom tajnih znakova
tamo gdje te čekam ja
Dodaj novi sadržaj