Boris Novković: Ne mogu da ne mislim na tebe
kad je bilo puno gore
nego ovih ludih dana
Tada iznenada spazi
mog' života vječni praznik
to su tvoje usne bile
Anđele i komad neba
čuvala si mili Bože
negdje ispod svoje kože
Dala si mi što mi treba
vrijednije od zlata, srebra
ono što se taknut' neda
Ne mogu da ne mislim na tebe
tuđa ruka još i sad me grebe
zbogom bolja proslosti
zbogom prva ljubavi
Dan za danom vuku se polako
valjda nam je suđeno ovako
zbogom klupe, parkovi
zbogom prva ljubavi
Anđele i komad neba
čuvala si mili Bože
negdje ispod svoje kože
Dala si mi što mi treba
vrijednije od zlata, srebra
ono što se taknut' neda
Zbogom klupe, parkovi
zbogom prva ljubavi
Dodaj novi sadržaj