Boris Novković: Iza hladnog pogleda

U meni ljeto više ne pjeva
Neke nove boje vjetar prosipa
Slućajno u prolazu tvoje ime spomenu
Tako krene lavina od sjećanja

Ne mogu da nađem utjehu ja
Pijan i lud od tvojih pogleda
A lažem sebe stare drugove
Da mi je svejedno k'o je kraj tebe

Čežnju množi svaka noć i cijela vječnost
Može proć
Da ne prođe požuda od sjećanja