Boris Novković: Gore iznad oblaka

Jedna večer sasvim prosta
komad tuge, zrno sna
meni tebe nikad dosta
poslije svih tih godina

Mlado vino, davne slike
k'o na platnu redaju se
da l' iz želje il' navike
one traju, ne daju se


A gore iznad oblaka
svakom piše broj koraka
ima li koga da kaže mi
da ću te sresti pa da slaže mi

Ne znam ja ništa o zvijezdama
i što ce biti kad se probudim
al' znam da moram da te poljubim
bar još jednom da ne poludim

Sve sam bure i oluje
iza sebe ostavio
al' od pjesme i od tebe
još ti nisam ozdravio

Posted in


Političke Zvijezde