Boris Novković: Emily
ja do starog grada
prošetam da nađem miris taj
i nebo pred kišu
Nova djeca ljube se
na pragu je proljeće
isti je početak ko zna kraj
čuj kako dišu
Emily naši dani svi
tiha nježna sjećanja i sad
u njima ti si
Emily oči tražim ti
grlim teške puste vječnosti
emily
A moja si bila ti
ti i more ljubavi
u srcu još nosim isti znak
u kojem dišu
emily...
Dodaj novi sadržaj