Prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš.
I dvije će pokisle ptice sa tvoga oka prhnuti na jug.
Nijedna suza, nimalo volje,
nijedna slutnja, ni glas,
a moglo je bolje.
Reci ćeš malo je tužno,
al on je bio kopile i jad,
i stat ćemo goli i sami pred ovo ledeno nebo i mrak.
Miriše pelin, pusto polje,
procvale ruže i med,
a moglo je bolje.
Gdje, pokaži mi,
gdje, kad tužne sudba ne voli.
I čime od svijeta da se braniš,
kao ruža sa dva smiješna trna ili snom,
Uzalud, uzalud, sve je protiv nas.
Video
Posted in
