Alka Vuica: Prava Ljubav


Poklanjaš mi se u svjetlucavom papiru
i ne daješ mi da razmislim u miru
možda bi i pristala na doživotnu vjernost
kad bih znala što mi nudiš za tu protuvrijednost

Nisam ja od jučer
i sa mnom ne zna svako
izgledam ko laki plijen
al' nije to baš tako

Ko se jednom sprži
puse i na hladno
više te ne nosim u duši
to bi stvarno bilo jadno

Prava se ljubav samo jednom proba
al' samo rijetke traju do groba
prava se ljubav samo jednom desi
i nije važno s kim si i gdje si

Ne skidaj mi zvijezdu koja želi sjati
jer daleko od neba svog svaka zvijezda pati
ne trebam još jednu pogrešku u nizu
i ne bi bilo mudro imati te blizu

Dodaj novi sadržaj

Tvoja e-mail adresa neće biti prikazana ostalim ljudima
  • Allowed HTML tags: <a> <b> <i> <u> <em> <strong> <cite> <code> <ul> <ol> <li> <dl> <dt> <dd>
  • Ovaj sadržaj biti će objavljen tek nakon što ga administrator pogleda.
    • Nije dozvoljeno pisati neistinite informacije
    • Klikom na gumb "Dodaj sadržaj" dajete nam pravo da objavimo vaš tekst na ovim stranicama ali i da ga koristimo u bilo koje svrhe bez traženja vašeg dopuštenja i jamčite da je ovo što ste napisali vaše autorsko djelo, tj. da nije napisano od strane neke druge osobe i preneseno ovdje bez njezina dopuštenja

More information about formatting options